Zavesa...
deli emociju ispred

Rubovi njeni, prašnjavi i stari

Jedan trenutak i reč večna

Rečenice koje čekaju

Klovnovi su tu
Srca emotivna, draga...

Ljubav ih kroji i oni su njeni Baš kako ona želi

Ona ga gleda

Dubinom pogleda gleda u srce
Njegov nos zna sve, ali opet drhti

Bitno je sve...

Ona to obožava...do kraja
Sve u vezi tog nosa za nju je sveto

On podiže glavu...
i reč prelomi tišinu

Ljubav u svakoj kovrdži ispod te klovnovske kape
I zavesa se diže, on i ona...

Dva nosa, jedan do drugog

Večni...
Pozorište priviđenja...

danas i sutra u ljubavi dragi



*Osećao sam da trebam opisati sliku večne ljubavi ka umetnosti i stvaranju, kao i međusobnoj ljubavi. Irfa i Srna su apsolutno znali i pokazali kako to treba učiniti. Hvala…učenik